Popularni Delniq Instagram račun sadrži fotografije neurednih i inače neizvodljivih građevinskih radova. Arhitekt Lukáš Janout nastoji duhovito skrenuti pozornost na probleme koji još uvijek ne nestaju iz zgrada. Profesiji se posvećuje s jednakom predanošću kao i obrazovanju, a etiketa srcolomca savršeno mu pristaje. Projekte iza kojih stoji njegov studio karakterizira preciznost i pošten rad.
Na fotografijama izgleda smiješno, ali u stvarnosti su slične greške u gradnji strašne.
ŠTO ĆETE PROČITATI U ČLANKU:
Što vas je potaknulo da napravite Delniq profil?
Osjećao sam se frustrirano onim što se događalo na gradilištima. Od onoga što neki majstori prolaze kao gotov posao i kako brane rezultat. Kako se opravdavaju zašto nešto ne radi. Bilo mi je žao što investitori – često iz neznanja – prihvaćaju posao, pa i plaćaju. Opažao sam stvari oko sebe, fotografirao ih i skupljao.
Prvo smo fotografije stavljali na radni Facebook račun, ali sam dobio kritike da kvarim lijepe stvari. Nakon nekog vremena došla mi je ideja da ih objavim na Instagramu i napravila sam profil @delniq. Potaknula ga je objava koju mi je poslala prijateljica – fotografirala je nadzemni hidrant na sredini nogostupa kod susjedove kuće.
Komentar profila Delniq: Gospođo, nemaju svi noge kao žirafe…
Je li vas zabavilo ili šokiralo?
Umjesto toga, bilo je čuđenje da je to uopće moguće, što me prati do danas. Međutim, stupanj zaprepaštenja smanjuje ono što sam već vidio i prikupio.
Kako ste došli do imena?
Kad sam prije tri godine razmišljao o njemu, na pamet mi je pao naziv radnik uz koji sam dodao anagram s kvocijentom inteligencije. Na gradilištu je važno razmišljati i koristiti zdrav razum. Ne volim sposobne ljude. Naprotiv – klijentima kažem da ako kupe vrhunski materijal, nisu dobili. Za to su im također potrebne ruke koje mogu, primjerice, savršeno obložiti pločice. Kao arhitekti možemo izmišljati, ali bez dobrih majstora ne možemo ništa ostvariti.
Koliko vremena provodite na profilu i koliki je trenutno broj pratitelja?
Upravljanje računom mi oduzima dva do tri sata dnevno. Imam više od 126.000 pratitelja.
Komentar Delniq profila: Djevojčice, još će se više proširiti s toplom vodom…
Kako dobivate napojnice?
U početku sam puno fotografirao na ulici, na gradilištima ili tijekom vožnje biciklom. Trenutno mi većinu fotografija šalju pratitelji.
Diplomirali ste na dva sveučilišta sličnog usmjerenja. Što vas je natjeralo na to?
Nije to bila namjera, ali od djetinjstva sam po gradilištima. Moj otac je radio kao dizajner, ja sam bio blizak terenu. Nakon koledža građevinske industrije, pridružio sam se Građevinskom fakultetu BUT u Brnu. Tada sam sve podredio sportu i vjerovao da ću uspjeti u biciklizmu. Posljednjih godina odlučio sam se fokusirati na arhitekturu kao dio svoje specijalizacije.
Prva godina na poslu uvjerila me da je to dobar izbor. Skratio sam radno vrijeme i prijavio se na Arhitektonski fakultet Češkog tehničkog sveučilišta u Pragu.
Lukáš Janout (39). Diplomirao je na SPŠ stavební u Pilsenu, Fakultetu građevinarstva ALI Brnu i Fakultetu arhitekture na Češkom tehničkom sveučilištu u Pragu. Suvlasnik je arhitektonskog studija koji se uglavnom fokusira na individualne obiteljske kuće i privatne interijere za višu srednju klasu, a temelji se na ozbiljnom pristupu i kvaliteti izvedbe. Osnovao je i vodi Instagram račun.
Jeste li u praksi cijenili da imate nešto više u odnosu na svoje kolege?
Ima dva položaja. S jedne strane, odličan je za realan pregled. S druge strane, podsvjesno koči pretjerano kreativne ideje. Shvatit ćete da se iz raznih razloga jednostavno ne mogu provesti.
Je li odrastanje među graditeljima utjecalo na vas?
Sto posto. Moja supruga, inženjerka građevine po struci, kaže da smo hendikepirana obitelj. Ako se nađemo vikendom s ocem i bratom, koji je također građevinar, bavimo se građevinskim radovima do nedjelje navečer.
Komentar profila Delniq: Paninka, umjesto toga imaš toster…
Profesionalna deformacija?
Totalno, ponekad šokiram čak i svoju rodbinu. Tijekom posjeta Nadbiskupskom muzeju u Olomoucu, u kojem se moderna dogradnja nadovezuje na povijesne prostore, prošetali smo izlošcima. A pregledao sam samo detalje spoja stare zgrade s novom, ugradnju prozora i vrata. Pitala je sestrična moje žene: “Što radi Lukaš?” A ona je dobila odgovor: “Normalno, ne obraćaj pažnju na to!”
Što vidite kao najveći problem na gradilištima?
Sve počinje s nekvalitetnim ili nedovršenim projektima. Obrtnici improviziraju, što se odražava na rezultat. Osim toga, kvalitetnih je sve manje, a njihov posao preuzimaju nekvalificirani radnici bez iskustva. Za građevinare to može značiti nepoštivanje rokova od strane tvrtki i povećanje cijene dodatnim radovima. Pretjerana je upotreba montažne pjene i silikona, materijala s kojima se može stvoriti svašta.
Postoje li uopće “alarmne” fotografije koje dokumentiraju stupanj razvoja?
Ponekad da. Dobivam snimke s minimalno montažne pjene, ali uz komentar: „Hej, montažna pjena, ovdje je delniq divljao!“ U isto vrijeme, primjerice, pjena se obično koristi za ugradnju prozora ili za brtvljenje spojeva izgubljena oplata u temeljima prije izlijevanja betona.
Gdje delniq najviše divlja?
Ne mogu u potpunosti usporediti, ali utjecaj ima i ekonomska situacija regija. U slabijima ima više ludosti, ali ni Prag se ne zaobilazi. A prema fotografijama koje dobivam, dobro prolazi i u zapadnoeuropskim zemljama.
Suradnja s klijentima koji guraju cijenu i popust je kompliciranija s obzirom na to da to nije previše posla. Nećemo se složiti ni s onima koji se hvale da sve znaju i da su najbolji.
Zar zbog profila investitori nisu zabrinuti za obrtnike?
Bit će mi drago ako neke navede na razmišljanje kojim putem krenuti i što učiniti da ne dođe do komplikacija. Smiješno mi je da mi netko piše: „Pričam o tebi godinu i pol. Sad mi je postalo zabavno, on je bio ovdje. Mislio sam da ga mogu izbjeći!’
Hoćete li na bilo koji način proširiti svoj profil?
Profil je opscen, nekorektan, dvosmislen. Tek sam nedavno otkrio tko stoji iza toga. Zanimljivo je kako su se gledatelji pitali je li autor možda zanatlija koji u tome uživa. Bilo je mnogo savjeta, ali nitko se nije kladio na arhitekta. Tvrdio sam da je trenutni smjer dovoljan, ali počinjemo raditi na novim stvarima. Ali želim ostati prvenstveno arhitekt.
Komentar profila Delniq: Paninka, budi sretna što možeš prozračiti…
Privlače li više pažnje muškarci ili žene na probleme?
Oba tabora šalju isto. U svojoj praksi kao arhitekt, uglavnom komuniciram s muškarcima koji naručuju, a često i financiraju projekt. Profil se temelji na činjenici da su žene češće kod kuće, primjerice na rodiljnom dopustu. Zato obraćanje “gospođo” ne nestaje. Neki su obrtnici veseli, neće oprostiti dvosmislene savjete. Na profilu ima i grubosti radi vjerodostojnosti. Pišem onako kako čujem na gradilištima.
Je li za loše stanje krivo naukovanje?
Dugo vremena društvo zanemaruje obrtnička područja koja propadaju. Neka roditelji priznaju koliko su puta rekli djetetu: „Glavno uči, da ne radiš rukama!“ Mladima zanati nisu atraktivni i perspektivni. Shvaćaju da će umjesto u toplom uredu biti u prašini i hladnoći na gradilištu.
Jedan vlasnik stolarije požalio se kako se svake godine školuje petnaestak lakirera, a njih deset odmah ide raditi nešto drugo. Maturant navodi sastave lakova, ali u školi se nikad nije lakirao. Češki proizvođač pločica vratio se ideji vlastite profesionalne stranke popločavanja, nudi besplatne praktične tečajeve, otvorio centar za obuku.
Komentar profila Delniq: Gospođo, rekli ste da ne izmišljamo i radimo po projektu…
Je li takav pristup model?
U javnom obrazovnom sustavu nema novca ni ljudi koji bi prenijeli vještine. Razvoj novih materijala ide brzo naprijed i obrazovanje ne može reagirati. Nužno je i pohvalno da privatni sektor to preuzme i unaprijedi obrtničku kulturu sektora.
Treba li vješt obrtnik zarađivati isto ili više od studenta?
Društvo bi trebalo graditi poštovanje prema ručno vještim ljudima, cijeniti kvalitetan rad i plaćati za njega. Mlade treba motivirati da imaju želju za učenjem i usavršavanjem, ali da pritom ne računaju da će im svijet leći pred noge odmah nakon naukovanja.
Nestaje građevinski nadzor, ljudi ne žele platiti tu djelatnost. Zašto?
Mnogi investitori misle da će sami čuvati objekt, da je dovoljno da se 100% oslone na majstora. No, građevinarstvo je kompleksna disciplina i potrebno je imati relativno široko znanje i iskustvo iz raznih područja, poput statike, fizike, kemije, što je laiku teško naučiti u večernjim satima na internetu. Za dobar tehnički nadzor potrebno je otprilike dva posto investicijskih troškova zgrade.
Komentar profila Delniq: Paninka, ovakvu roladu ne možeš ni rezati!
Prilikom odabira tvrtke za implementaciju, koje kontrolne mehanizme koristite za utvrđivanje kvalitete?
Stil prve komunikacije, spremnost da se sve objasni će reći. Loše je kad se netko više puta ne javlja. Potom na papiru donosi ponudu s cijenom i traži veliki polog unaprijed. Bitni su detalji cjenovne ponude, spremnost na potpisivanje narudžbe s obvezujućim rokom i mogućim sankcijama.
S druge strane, prema čemu bi graditelj trebao birati arhitekta?
Ne smije podcjenjivati osobnu razinu. S arhitektom će komunicirati tijekom izrade projekta, a najviše tijekom izgradnje. Ako ga odabere na temelju fotografija svojih radova u časopisu, a zatim ustanovi da mu ljudski ne pristaje, to će se odraziti na rezultat i osjećaj koji će mu ostati od cijelog procesa.
Komentar profila Delniq: Gospođo, vrućina ne bi prošla kroz vrata…
Ne bih zanemario ni činjenicu da arhitekt ili ljudi u njegovom timu znaju izraditi izvedbeni projekt za studiju i nadzirati gradnju. Lijepu vizualizaciju danas snalaze i studenti prve godine Arhitektonskog fakulteta. No, od toga je do prave zgrade dalek put.
S druge strane, poznajete li nekog “problematičnog” investitora?
Signal su primjedbe o tome da ne treba ništa puno rješavati. Želi odmah početi graditi, tvrdeći da novac nije problem. Složenije je raditi s klijentima koji guraju cijenu i popust, govoreći da to nije tako veliki posao. Nećemo se složiti ni s onima koji se hvale da sve znaju i da su najbolji.
Nova renovacija pokazuje kako starijoj kući dati izgled 21. stoljeća
Graditelj laik često će povjerovati “fast-food” emisijama koje krivo prikazuju procese gradnje… Internet je pun slika i videa koji kao zamahom čarobnog štapića opisuju kompletnu obnovu. Ljudi imaju osjećaj da to mogu. Uostalom, i njihovi djedovi i roditelji su u prošlom režimu gradili sami.
Najbolji klijent je onaj tko je barem jednom nešto rekonstruirao ili izgradio. Ne moram mu objašnjavati zamke procesa ili gdje se čak mogu pojaviti stotine tisuća dodatnih poslova.
Delniqov profilni komentar: Gospođo, dobro su vam počele…
Ako treba kultivirati sredinu obrtnika, ne treba li i graditeljima prosvjećivanje?
Možda i više od obrtnika. Mnogi problemi su sami krivi. Na primjer, tako što je za građevinsku dozvolu potreban samo projekt. Tvrtku biraju na temelju cijene, ali i projekta koji se ne može dobro nacijeniti jer nema detalja za realizaciju.
Na gradilištu se pojavljuje više poslova, stvari se moraju prepravljati srazmjerno onome kako investitor razmišlja o datom dijelu. Zbog neriješenih detalja javljaju se problemi u vidu toplinskih mostova i plijesni.
Čak i sobarice znaju da je već hladno. Što trebate znati da biste pomogli, a ne naškodili
Biste li rekli da se zbog svijesti investitora situacija ipak popravlja?
Svakako da se pozitivno razvijamo u percepciji arhitekture, ali ima još prostora za napredak. Kad sam devedesetih s ocem išao na sajmove, tvrtke su se natjecale tko će ponuditi što jeftinije. To se promijenilo u korist kvalitete.
Ljudi su već spremni platiti za to, ali mnogi od njih još uvijek preferiraju nisku cijenu. Prije revolucije i mnogo godina nakon nje, ljudi su postavljali najvišu ljestvicu u svom interijeru iz snova stranim dizajnom – talijanskim ili španjolskim pločicama, sofama, stolicama, lampama…
Je li se promijenilo?
Mnogi naši klijenti trenutno preferiraju kvalitetne češke tvrtke i proizvode nego strane. Mi svakako možemo raditi stvari koje su konkurentne čak i na zapadnom tržištu.
