Za vrt je dovoljna kantica za zalijevanje i slavina za vodu. Za veće površine isplati se ugraditi razvodni sustav. Suvremene mogućnosti automatiziranog navodnjavanja pružaju vrtlarstvu veći potencijal koji bi bilo šteta ne iskoristiti. Ušteda vremena i truda je primamljiva.
Kratak sažetak iz članka:
- Za veće vrtove prikladna je ugradnja automatiziranog sustava navodnjavanja koji kombinira nekoliko izvora vode.
- Prilikom planiranja potrebno je odvojiti pitku i stručnu vodu te voditi računa o higijenskim standardima.
- Prilikom postavljanja sustava preferira se podzemni cjevovod, što ne komplicira korištenje vrta.
Ovaj sažetak generiran je pomoću umjetne inteligencije i pregledavaju ga urednici.
Prvo pitanje je: odakle nabavljate vodu? Navodnjavanje iz priključka na javni vodovod vjerojatno je najjednostavnija opcija, ali je iz financijskih razloga prihvatljiva samo u slučaju malog stambenog vrta. Veće površine idealno je riješiti kombinacijom više izvora: kišnica, vlastiti izvor (bunar ili bušotina) te eventualno i spajanjem sivih otpadnih voda iz kućanstva.
Međutim, budite oprezni pri planiranju cijelog sustava: iz higijenskih razloga razvodi pitke i korisne (kišnice) vode ne smiju biti međusobno povezani, čak ni u zajedničkom odvodnom priključku (vidi standard ČSN EN 1717), jer povratni tok može uzrokovati zagađenje. Morate imati tzv. dvojni sustav distribucije vode, odvojen na pitku i komunalnu vodu. U praksi to znači da će se pitka voda koristiti samo za ponovno punjenje rezervoara.
Ništa bolje od dobrog plana
Sama raspodjela vrta mora biti pravilno isplanirana prije izvedbe. Ugradnja je moguća na površini i pod zemljom. Iako je površinska verzija puno lakša, nastale prepreke otežavaju, primjerice, košenje travnjaka i općenito kretanje po vrtu. Stoga je prikladnije položiti cjevovod pod zemljom, a na površini postaviti samo pojedinačne izlaze i priključke. U tom slučaju, instalacijske cijevi su zakopane u malom oknu i pokrivene zemljom.
Za normalan ljetni rad nije čak ni potrebno ukopati cjevovod na dubinu bez mraza (80-140 cm ovisno o podlozi i lokaciji), obično je dovoljna dubina od oko dva lopatica (tj. 40-50 cm). Na većim i lako dostupnim zemljištima mini bager će vam uvelike olakšati posao, a možete ga dobro koristiti i na kamenitom ili kamenitom terenu.
Ima li posljedica?
Cijev uvijek treba prolaziti kroz mjesta gdje ju je relativno lako kopati. Izbjegavajte kamenite ili kamenite dijelove vrta ako je moguće. Uklonite kamenje i korijenje iz iskopa, položite cijevi u sloj pijeska. Cijevi također moraju biti pod nagibom, pogotovo na ravnom terenu, malo pažljivije kako ne bi bilo zračnih džepova koji bi ograničavali protok – teoretski, nagib bi trebao biti najmanje 0,3%, ali to možete postići samo metalnim cijevima, plastični će se uvijati i savijati.
Razvucite cijev tako da bude barem približno ravna, voda će u njoj i dalje teći pod pritiskom. (Članak je redakcijski skraćen, cijeli tekst možete pronaći u novom broju časopisa DŮM&ZAHRADA.)
Želite li znati još više o automatskom navodnjavanju?
- Izbor između čelika i plastike
- Izbor i vrste kompresijskih spojnica i armatura
- Odabir pravih prskalica i njihovog asortimana
- Prednosti i nedostaci različitih varijanti cijena
- Zaštita cjevovoda zimi
- Planiranje raspodjele prema topografiji vrta i biljaka
- Vodospremnici, odvajanje pitke i komunalne vode
Sve to i još puno više informacija i proizvoda možete pronaći u siječanjskom broju časopisa DŮM&ZAHRADA koji izlazi 14. prosinca.
Izvor: House&Garden
