Dunja je nekada bila čest dio vrtova i voćnjaka, no s vremenom je pala u zaborav. Prerada dunja zahtijeva više posla nego, primjerice, kruške ili jabuke. Ali isplati se jer su osim nevjerojatnog okusa i nevjerojatno zdravi.
Kratak sažetak iz članka:
- Dunja je ukrasno drvo ukusnih plodova, pogodno za vrtnu sadnju, porijeklom s Orijenta i vezano uz drevne simbole ljubavi i plodnosti.
- Uzgoj dunje je nezahtjevan, zahtijeva sunčan položaj i zaštitu od mraza, plodove možemo očekivati za 3-4 godine.
- Dunja se koristi u kuhinji zbog svojih svojstava želiranja, au narodnoj medicini zbog svojih zdravstvenih dobrobiti, uključujući antireumatsko djelovanje.
Ovaj sažetak generiran je pomoću umjetne inteligencije i pregledavaju ga urednici.
Dunja, latinski Cydonia oblonga, je drvo ili grm koji naraste do 8 metara visine, a krošnja mu može biti široka do 5 metara. Ali obično su manje visine, pa su stoga prikladne i za sadnju u vrtu.
Osim ukusnih i zdravih plodova, njegova prednost je i vrlo dekorativan izgled, koji naglašavaju veliki svijetloružičasti cvjetovi. Podrijetlom s Orijenta, u antici je pripadao simbolima božice Afrodite. Voće je bilo tradicionalni dar mladencima kao simbol ljubavi i plodnosti.
Osim za konzerviranje, od dunja se mogu napraviti i odlični slatki deserti. U videu pogledajte kako se peče poznati clafoutis kolač u verziji od dunja:
Kako uzgajati dunju?
Uzgoj dunje nije težak, relativno je otporno drvo koje podnosi štetnike i bolesti. No potrebno joj je sunčano i zaštićeno stanište s humusnom zemljom.
Stablo ne podnosi dobro jake mrazeve, pa je potrebno korijenje prekriti zemljom ili kompostom i prekriti slamom za zimu. Nije zahtjevna ni za zalijevanje – voda joj je potrebna samo u slučaju jake i dugotrajne suše.
Sadi se u jesen i potrebno ju je orezivati dok ne počne rađati. Prve dunje ćete vidjeti za otprilike tri do četiri godine nakon sadnje.
Jesensko voće
Plodovi dunje izgledom podsjećaju na kruške ili jabuke. Dozrijevaju od listopada do studenog i imaju izraženu voćnu aromu koja može mirisati stan nekoliko tjedana.
Mana dunja je što se teže prerađuju – sirove nisu jestive. Gorke su, gorke, a njihova žarkožuta kožica također je prekrivena sitnim dlačicama koje treba ukloniti. Nakon vađenja jezgri, slijedi potrebna termička obrada koja ih pretvara u prekrasnu deliciju.
Dunje se najčešće koriste za pripremu želea i džemova jer imaju izvrsna svojstva želiranja zahvaljujući visokom udjelu pektina. Uostalom, po plodovima dunje marmelada je dobila ime – ime dolazi od portugalske riječi marmelo, što znači dunja. Međutim, to nije jedini način da ih koristite u kuhinji.
Za pite i meso
Dunja se u kulinarstvu i pečenju koristi na isti način kao kruške i jabuke. Izvrstan su okus u voćnim kolačima s mrvicama, možete ih koristiti kao nadjev za kiflice od dizanog tijesta, a pogodni su i za slanu pripremu.
Možete ih peći zajedno s piletinom, dodati u nadjev ili od njih napraviti pikantni chutney kao prilog mesu s roštilja. Njihov osebujni okus dobro se slaže s divljači, a mogu se poslužiti i uz prepoznatljive sireve.
Kućna ljekarna
Prednost dunje je visok sadržaj blagotvornih tvari koje se već stoljećima koriste u narodnoj medicini. Imaju snažno antireumatsko djelovanje, ublažavaju bolove u grlu, ublažavaju poteškoće s disanjem i djeluju protuupalno.
Dobar su pomagač kod problema s visokim tlakom, ublažavaju posljedice stresa, jačaju imunitet i poboljšavaju probavu. Kuhane dunje koristile su se i kao oblog za rane i razne kožne probleme.
Izvor: , ,
